Nezuci – Višegrad! Sa Udruženjem iseljenih
Srba iz Srednje Bosne u Višegrad smo stigli
početkom 1996.te! Obnovili smo devastirane
barake graditelja Hidroelektrane i nismo htjeli
u tuđu i napuštenu imovinu! Kao osnivač i
Predsjednik Udruženja sve ove godine sam
radio na zbrinjavanju 286 porodica! Da li sam
i koliko uspio!? Božidar Škobić
Bez obzira na to što je u 16 baraka smješteno
286 porodica, 847 lica, život u naselju baraka
Kolektivnog centra našeg „Novog Zoranova“
je bio dobro organizovan!
Imali smo svoju kuhinju u kojoj su naši članovi
spremali tri obroka za sve stanovnike našeg
naselja!
U našoj maloj Ambulanti Dr. Mihail Nikolov
je skoro svakodnevno i prema potrebi,
nesebićno ukazivao pomoć! Pored našeg
Doktora Bugija, tu je svakodnevno dežurala i
brinula naša, medicinska sestra, Zora Maksim!
Imali smo u Naselju i svoju Biblioteku, koju je
vodio i na razne načine dopunjavao Savo Škobić!
Ugledni književnici su, uz podršku Biblioteke
"Ivo Andrič" dolazili u naše naselje! Rajko Petrov
Nogo, Momir Vojvodić, Slobodan Selenić, Gojko
Đogo . . . kao i desetine radnika pisaca iz Crne Gore i Srbije.
Božidar Škobić je, ne samo kao Predsjednik -
odgovoran i zadužen za sve, bio i ostao i Pjesnik!
Stanovnici Novog Zoranova su sa radošću
dočekivali i propratili sva kulturna zbivanja!
Ritmička sekcija KUD-a Novo Zoranovo je
uvijek unosila radost u srca prisutnih!
Nesebićnu i svesrdnu pomoć, kako u
Kolektivnom centru, tako i na gradilištu,
mi smo dobijali od jedinica SFOR-a –
EUFOR-a Italijansko – Portugalskog
bataljona! Na slici Kapetan Luis Kaldera!
Direktor Milovan Marjanović i kolektiv
Hidroelektrane na Drini, su svake Nove
godine obezbjeđivali poklone za najmlađe
stanovnike Novog Zoranova!
Na našoj Ekonomiji (opština nam dala na
privremeno korištenje zemlju) uzgajali
smo povrće za našu kuhinju!
Vrijedne ruke su svako zrno zasijale - da
sigurno rodi!
Plodovi su bili nagrada za rad!
Tražili smo i dobili zemlju za gradnju novog
naselja! Na lokalitetu Garča smo bili ne
samo nosioci ideje nego i prvi izvođaći
radova – graditelji!
Sa gradilišta Garća - Ćuprija se vidjela:
Kao na dlanu!
Bili smo odlučni: Ne želimo u tuđe i
napuštene kuće i stanove! Tražili smo i
dobili zemljište za gradnju novog krova
nad glavom Nizvodno od Ćuprije, desno -
na lokalitetu Garča. započeli smo gradnju!
Žene i muškarci su „rame uz rame“ radili
i najteže poslove! „Slabiji pol“ je uglavnom
bio jači!
Članovi Udruženja su sa ponosom nosili
nadimak: "Žuti mravi"!
Vrijedne ruke su svakodnevno davale
rezultate!
15.05.1998.godine – Ukrovili smo prvu
zgradu sa 6 stanova – Objekat br. 8!
Prihvat učesnika Svećanog dana na Garči
- Podjele ključeva članovima Udruženja!
12.06.2005.g.
12.06.2005.godine, nakon godina gradnje i
više godina „ubjeđivanja“ sa birokratskom
Administracijom: Podijeljeno je 51 Rješenje
za isto toliko porodica, članica Udruženja
iseljenih Srba iz Srednje Bosne! Istina
stanovi su bili neurađene unutrašnjosti i to
su novi stanari morali sami da završe i
useljavaju!
51 naša porodica je ipak došla do sudbinskog
rješenja! Nije bilo lako, ali - Pobijedili smo!
Vaš Božidar Škobić, Predsjednik Udruženja
iseljenih Srba iz Srednje Bosne!
Нема коментара:
Постави коментар